MEIN BERLIN

Author: Lidija / Labels: , ,



















Link za fotke
Link for the pictures

Putovanje: gnjavaza, da ne kazem maltretiranje. Ako vam neko pokloni voznu kartu do Berlina (preko Budimpeste, Bratislave, Broclava, Praga i cega vec sve ne), zamenite je uz doplatu za avionsku kartu.
Pre nego sto se udje u Berlin, posle Drezdena (koji divno izgleda), prolazi se kroz bajkovit predeo oko reke Labe, ko da se krecete kroz knjigu brace Grim, sa svim tim kucicama posred sume.

1. dan:
Stan odlican, kraj Nojkeln sladak, domacin super. Ja neopustena u engleskom i uopste.
Uvece smo otisli na pravi pank koncert u pravom pank klubu "Clash". Cak su mi i pecat lupili na ruku, kao kad smo kao tinejdzeri isli u Rock in. Mesto izgleda autenticno, rupa sa visokim plafonom i kul predmetima po zidovima; neki puse iako je to zabranjeno u svakom zatvorenom prostoru. Ekipa je svih godista.
Prvi bend "Bastards on parade" ima stvarno kvalitetan pank zvuk. Izgledaju kao slatke kreature, narocito debeljuskasti lik sa cirokanom u skotskoj suknji koji svira gajde.
Drugi bend Disorders ima smesnog napaljenog pevaca, a pesme su im sve iste. Oni su predugo svirali.
Oba benda su ustvari iz Baskije, tako da je u publici bilo njihovih sunarodnika koji su povremeno pevali nacionalne pesme, mahali zastavom Baskije i podrzavali Etu. Startovala su me dva klinca Baskijca, pa sam im rekla da i ja podrzavam Etu (valjda je Eta!?);)
Posle toga je nastupio Lucha armada DJ tim, to je malcice meksa muzika, tad smo se svi jos vise razigrali.
Pili smo dosta piva, dobro je "Astra" (kosta 2 evra). Na kraju nismo nista platili, jer je moj domacin pravni zastupnik kluba i u njemu je svaki dan. Vratili smo se u 4.

2. dan:
Metro je skroz ok, logican i povezuje sve. Grad je neocekivano veliki, kao i zgrade u njemu. Ako pogresite smer u nekoj ulici, pa odete na njen kraj umesto na pocetak, napesacicete se dok ne nadjete sta ste hteli. Ja sam se malo gubila po Posdamer placu.
Cene pica, hrane, ulaznica, su potpuno normalne. Mnogo mi je finansijski opustenije nego u Svedskoj. Ima puno svakakvih restorana koji mame da se isprobaju, sto cu verovatno i uciniti.
Folker je probao cvarke koje sam mu donela i rekao "It's a very strong dish".
Bila sam prvo u Novom nacionalnom muzeju. Prostrana velika zgrada. Ok, but not impresive. Imaju Munka iz neke blaze faze, niz scena - "Frieze of life". Dopali su mi se mracni i uznemirujuci portreti od Oskara Kokoske i slika "Still life with ananas". Zanimljiv je period mracnog slikarstva German night, a otkrice su mi Grundigove slike, na primer "Grounded animals", a najbolje su mi dve slike Oto Dixa "Arhitecture" i "Departure of the ship".
Onda sam otisla u neku malu galeriju "Daimler Contemporary". E, to je vec ono sto sam ocekivala od Berlina. Odlicni primerci savremene umetnosti, nisu ni jednostavni ni nepristojni. "Your shaded space" je instalacija sa ogledalom i raznobojnim reflektorima koji cine mocan svetlosni utisak. "Posible future me" je savrsena (i uzasna) sklulptura Danijela Dzeksona: covek u prirodnoj velicini gura kolica puna besmislenih stvari; ima povez preko ociju, kapu da ga stiti od bolesti i raspada se; u kolicima je gramofon cija igla susti u prazno. Uznemirujuca vizura onoga sto covek postaje.
Rucala sam doner sa cili sosom i procitala Pavicevo "Drugo telo"; meni Pavic uvek prija.
Prilicno umorna (jedva sam se vukla), stigla sam u pozoriste "Schaubune at Lenninpatz" da gledam "Hamleta".
U medjuvremenu sam nasla jednostavan nacin da telefoniram i cula sam se sa mojima; to me je opustilo.
Mesto mi je bilo odlicno i usledio je pravi primer nemackog pozorista.
Samo da kazem da nije bilo engleskog subtitla iako je trebalo da bude, ne znam zasto. U nekim trenucima to mi jeste bilo malo smor, obzirom da je komad trajao tri sata. Ali, nisam nista propustila, prica se zna, i zahvaljujuci izuzetnoj glumi Larsa Eldingera, nisu mi promakle nijanse.
U prvom planu je Hamletov poremeceni odnos prema zenama posle Gertrudine preudaje. Novina je sto je lik Hamleta uradjen pomalo komicno. Jer realno, njegove dileme "Sein oder nein sein" (ili kako vec), jesu koliko tragicne, toliko i komicne; kao i covekova egzistencija.
Kad sam se u ponoc vratila u Nojkeln, nikog nije bilo na ulici, kao u Brace Jerkovic. (Inace, to je deo grada u kom ima Turaka, Srba, raznih Azijata... Ovi poslednji vole da se obracaju na ulici, a poneki cak i laju za vama;)).

3. dan:
Malo sam obisla crkve. Berliner dom je impresivna katedrala i treba da se poseti.
Nova sinagoga je bezveze, ali je Jevrejski muzej odlican. Multimedijalan je, zanimljivo projektivan, pruza mogucnosti interakcije, a pokriva celu jevrejsku istoriju. Volim te njihove predmete - menore, kapice, rukopise... Ostavlja utisak ta vecita izabranost za progon i patnistvo. U delu koji je posvecen vencanjima, cuje se odlicna svadbena muzika.
U setnji sam naisla na napusteni prostor koji su zaposeli alternativni umetnici sa svojim radovima. Ta vrsta slobode prostora karakteristicna je za Berlin (mozda ne jos dugo).
Opet su me ledja bolela od pesacenja. Htela sam da pisem blog u nekom net kafeu i tako sam usla u jedan u Nojkelnu. To je rupa u zadnjem delu prodavnice sa desetak kompjutera. Skuceno, mracno, svako te zakaci kad prodje. Azijati se deru, igraju igrice i piju. Naravno, nista od bloga, samo provera poste.
Vecerala sam falafel.
Uvece smo domacin i ja pili pivo, pa snaps (votka ili slicno) i caskali. Opustila sam se, stomak mi se vratio na mesto, everything is ok.

2 comments:

Ivana Ivošević Anđelković said...

Super su utisci, i odlično preneti. Sviđa mi se tvoj opušteni stil koji suptilno otkriva radoznalog eruditu. Postigla si dosta za tri dana, od pank svirke, preko Hamleta na nemačkom jeziku do katedrale i crkve.
:)

Ivana Ivošević Anđelković said...

Ne znam da li čitaš ove komente. Odoh da copujem ovo na fejs.

Post a Comment