Ruže za Nives Koen

Author: Lidija / Labels: ,




Ruže za Nives Koen, Mirko Kovač
Samizdat B92, 2010.

* * * *

U pričama Mirka Kovača, podsticaji za pripovedanje su razni – stara fotografija, porodična tajna ili slučajni susret... Zanimljiva je pozicija pripovedača: on je uvek pisac. Možda se trenutno ne bavi aktivno književnošću, već novinarstvom ili filmom, mladić je ili je čovek u godinama, ali je pisac. Ima mnogo dodirnih tačaka sa Kovačem – knjige su mu zabranjivane, u Titovo doba bio je na crnoj listi i nazivan je „majstorom gadosti“ i „piscem-smutljivcem“. I pripovedaču se, kao i autoru, zamera da je isuviše okrenut ružnim, gadnim pojavama i mračnoj strani ljudske prirode.
U pričama Pukotina, Ruže za Nives Koen, Rane Luke Meštrovića, Slike iz obiteljskog albuma i drugim, glavni likovi su najčešće posustali i iscrpljeni ljudi u poznim godinama, kojima je život priređivao svakakva čudesa i zlodela. Neki od njih samo fizički su živi, ali žive kroz svoje priče. Autoru je naročito stalo da se čuje baš njihov glas.
Politika u Kovačevom delu prožima i bitno određuje ljudske živote. Česta tema je Goli otok, a razlaz jugoslovenskih vlasti sa SSSR-om i čuveno ne doživljava se kao ključni trenutak naše kolektivne sudbine.
I sama književnost je važna tema. Na primer, jedan lik je opsednut pripovedačevim knjigama smatrajući ih jednakim životu; drugi misli da u svakoj knjizi postoje pukotine pa je njegova dužnost da ih na marginama dopunjava (jedini izuzetak, bez pukotina, je – Prokleta avlija, koja je doživljena kao neka vrsta savršene knjige); često likovi traže autora da mu se ispovede i time daju smisao svom već proteklom životu. Kao u Prokletoj avliji, u kompoziciji pripovedaka nisu retke ni priče u priči.
Kovačeva dela puna su ogoljene telesne strasti, koja je često okrenuta ka tabuiziranom. Za seksualne veze koje opisuje, sam autor najčešće uzima reč blud.
Svet Kovačevih likova je grub, sirov, težak. Ma koliko takav diskurs bio zavodljiv za čitanje (volimo da se bavimo ružnim delom sebe), ipak se ponekad oseti izostajanje poente i razrešenja. Svet se može ponekad smatrati ružnim i besmislenim. Ali, nije zdravo držati se te misli i ne puštati je da ode...

Li Novak

2 comments:

Gradiva said...

Citala sam prosle godine "Grad u zrcalu" sto je ujedno i jedina knjiga Mirka Kovaca koju sam procitala. Planiram jos i onu Malvinu da iznadjem, to me interesuje, jesi li citala ? Sto se prethodne knjige tice nekako moram priznati da me nije zanela. Neke price u njoj, neke "scene", neki delovi - bili su mi se svideli, ali sve ukupno sam se sa knjigom dugo gnjavila sto uglavnom znaci da me nije preterano odusevila. Nekako u isto vreme sam uzela i "Dvore od oraha" Jergovica i to sam procitala u dahu. Jesu razliciti pisci, razlicite knjige i poetike ali imaju i nekih slicnosti, barem u tome sto su nekakve porodicne storije. Ako bih ih poredila, onako skroz subjektivno i nestrucno, Jergovicev roman je po svemu, bas svemu, za mene neuporedivo bolji. Poredim ih i stoga sto inace retko citam "nase" pisce, to sam tek od nedavno pocela pa mi nekako jos uvek svi spadaju u "isti kos".

Lidija said...

Mislim da sam citala Grad u zrcalu, ali se ne secam najbolje. To sto si ti rekla za tu knjigu, moglo bi da vazi i za ovu o kojoj sam ovde pisala. Ima impresivnih momenata, ali ima i dosadnih ponavljanja.
Malvina mi se mnogo vise svidela. To je kratak roman, shokantan (ako danas bilo sta moze da bude shokantno) i efektan. Pisala sam o toj knjizi za jedan (sada vec propali) casopis. Htela sam da nadjem taj tekst, al' negde mi se zaturio.
Jergovic jeste sasvim sasvim drugaciji pisac i ne bih ih ja poredila.

Post a Comment